A MONTH OF CROATIAN LANGUAGE (21ST FEBRUARY - 17TH MARCH)

A MONTH OF CROATIAN LANGUAGE (21ST FEBRUARY - 17TH MARCH)

Just to refresh our memory. International Mother Language Day is celebrated annually on February 21st to promote linguistic diversity, multilingualism, and the preservation of native languages worldwide, as proclaimed by UNESCO.

It is precisely International Mother Language Day on February 21st that was taken as the beginning of the Croatian Language Month, and it ends on March 17th, the day of the publication of the 'Declaration on the Name and Position of the Croatian Literary Language (March1967); it is an initiative of the Institute of the Croatian Language in Zagreb. The event began in 2014, and promotion and the importance of the mother tongue lasts for a month.

As part of the Month of the Croatian Language, the Day of the Croatian Glagolitic Script is also celebrated, which falls on February 22. The proclamation of that day was also initiated by the Institute of the Croatian Language, which chose February 22 to commemorate the day when the first Croatian book was printed in 1483 – the Missal According to the Law of the Roman Court. The Day of the Croatian Glagolitic Script has been celebrated since 2019.

Croatian Language logically rounds off the story of the mother tongue of Croatia – the language of Croatian literacy, culture and identity.

Through their history Croatians used four scripts or alphabets for recording and writing: Glagolitic script (so-called Croatian or angular Glagolitic script, the oldest records from the 11th century), Bosnian script (Bosančica) or Croatian Cyrillic script (Charter of Povalja, 1250), Latin script (Order and Law of the Dominican Sisters, 1345.), and Arabica (Chirvat turkisi – Croatian poem written by Mehmed of Transylvania in 1588/89. Among Muslim Croats, this script remained in use until the 20th century (Professor Asaf Duraković always wrote dedications to me in Arabica).

The Croatian language had earned a place for itself in church ceremonies very early on. Glagolitic priests ensured this. Croats have had the privilege of using their own language (specifically Croatian recension or redaction of Old Church Slavonic) in liturgy since the 9th century. Pope Adrian II and his successor, Pope John VIII, granted permission to use the Slavonic language in liturgy following the arrival of the Glagolitic script and Slavonic service in Croatia. In 1248 Pope Innocent IV formally confirmed this privilege to Filip, the Bishop of Senj, allowing the use of the Glagolitic script and the Croatian language in the liturgy.

But also in administrative or judicial practice. Let us recall just some legal and statuary monuments in the Croatian language: the Baška Tablet (around 1100), the Vinodol Code (1288), the Poljica Statute (1440), the Istrian Demarcation (1325), wills, purchase and sale contracts, etc.

As early as the 12th century, the Priest of Duklja knew about ''books that remained with the Croats and are found among them, and are called Metodis" which would be Metodius' Homocannon - a legal collection of church and secular legislation.

According to Professor Josip Bratulić, in Glagolitic literature there are various writings of very old legal norms, and the bulk of such material was collected under the name Acta Croatica (Croatian Documents) in a book published a little over 160 years ago by Ivan Kukuljević Sakcinski (1863).

Pole Stanislav Hosius (1504-1579), cardinal and influential theologian at the Council of Trent (1545-1563), in his work ''De sacro vernaculo legendo'' (On worship in the vernacular language) advocated the opinion that the Croatian language, as one of the oldest and of the most beautiful Slav(on)ic languages, was the most suitable liturgical language for Catholic Slavs.

MJESEC HRVATSKOG JEZIKA (21. VELJAČE - 17. OŽUJKA)

Samo da osvježimo pamćenje. Međunarodni dan materinskog jezika obilježava se svake godine 21. veljače kako bi se promovirala jezična raznolikost, višejezičnost i očuvanje materinskih jezika diljem svijeta, kako je proglasio UNESCO.

Upravo je Međunarodni dan materinskoga jezika, 21. veljače, uzet je kao početak Mjeseca hrvatskoga jezika, a završetak je 17. ožujka, na dan objave ''Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika'' (ožujak 1967). Riječ je o inicijativi Instituta za hrvatski jezik u Zagrebu. Manifestacija je započela 2014. godine, a promocija i važnost materinskog jezika traje mjesec dana.

U sklopu Mjeseca hrvatskog jezika, obilježava se i Dan hrvatske glagoljice koji pada na datum 22. veljače. Proglašenje tog dana također je inicirao Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, koji je 22. veljače odabrao kao spomen na dan kada je 1483. godine tiskana prva hrvatska knjiga – Misal po zakonu rimskoga dvora. Dan hrvatske glagoljice slavi se od 2019. godine.

Mjesec hrvatskoga jezika na taj način logično zaokružuje priču o materinskom hrvatskom jeziku – jeziku hrvatske pismenosti, kulture i identiteta.

Hrvati su kroz svoju povijest koristili četiri pisma ili abecede za zapisivanje i pisanje: glagoljicu (tzv. hrvatsku ili uglatu glagoljicu, najstariji zapisi iz 11. stoljeća), bosančicu ili hrvatsku ćirilicu (Povaljska listina, 1250.), latinicu (Red i zakon dominikanskih sestara, 1345.) i arabicu (Chirvat turkisi – hrvatska pjesma koju je napisao Mehmed Transilvanijski 1588./89. Među muslimanskim Hrvatima ovo pismo ostalo je u upotrebi do 20. stoljeća (meni je prof. dr. sc. Asaf Duraković posvete uvijek pisao na arabici).

Hrvatski je jezik veoma rano bio sebi izborio mjesto u crkvenim obredima. Za to su se pobrinuli svećenici glagoljaši. Hrvati su imali privilegiju korištenja vlastitog jezika (hrvatsku redakciju staroslavenskog jezika) u liturgiji od 9. stoljeća. Papa Hadrijan II. i njegov nasljednik, papa Ivan VIII., odobrili su korištenje slavenskog jezika u liturgiji nakon dolaska glagoljice i slavenske službe u Hrvatsku. Godine 1248. papa Inocent IV. formalno je potvrdio tu privilegiju senjskom biskupu Filipu, dopuštajući korištenje glagoljice i hrvatskog jezika u liturgiji.

Ali isto tako i u upravnoj ili sudskoj praksi. Sjetimo se samo zakonskih i statuarnih spomenika na hrvatskom jeziku: Bašćanske ploče (oko 1100), Vinodolskog zakonika (1288), Poljičkog statuta (1440), Istarskog razvoda, oporuka, kupoprodajnih ugovora itd. (1325).

Pop Dukljanin još u 12. stoljeću zna za ''knjige ke pri Hrvatih ostaše i pri njih se nahode, a zovu se Metodios,'' što će biti Metodijev Homokanon – zakonski zbornik crkvenog i svjetovnog zakonodavstva.

Prema profesoru Josipu Bratuliću, u glagoljaškoj literaturi postoje raznovrsni spisi vrlo starih pravnih normi, a tek dio takve građe sabran je pod imenom Acta Croatica (Hrvatski dokumenti) u knjizi koju je prije nešto više od 160 godina izdao Ivan Kukuljević Sakcinski (1863).

Poljak Stanislav Hosius (1504.-1579.), kardinal i utjecajni teolog na Tridentskom saboru (1545.-1563.), u svom djelu ''De sacro vernaculo legendo'' (O bogoslužju na narodnom jeziku) zastupao je mišljenje da je hrvatski jezik, kao jedan od najstarijih i najljepših slavenskih jezika, najprikladniji liturgijski jezik za katoličke Slavene.